Prigorski Cukarini ili Cukarinčići

Pokrenuo sam blog serijal posvećen kolegicama i kolegama, prijateljicama i prijateljima, foodijima i food blogerima iz Hrvatske i regije.

Ideja i cilj ovog serijala je periodično osmisliti recept za koji sam našao inspiraciju u imenu, liku ili djelu meni dragih blogera/ica.

Želja mi je da recept bude prilagođen ukusu osobe koja me za njega inspirirala i da ime bloga bude ilustrativno preneseno kroz fotografiju jela/pića ili stil seta. Ako u tome uspijem, nadam se da će biti dovoljan samo jedan pogled na fotografiju finalnog jela da pogodite i prepoznate o kojem je blogeru ili blogerici riječ.

Najdugovječniji food blog u Hrvatskoj pripada …

Četvrti po redu recept iz serijala posvećenog blogerima odlučio sam posvetiti autorici jednog od najdugovječnijih food blogova u Hrvatskoj.

Samo ta informacija dovoljna je da shvatite kako se radi o osobi koja osjeća veliku ljubav prema kuhanju, pisanju recepata, podučavanju drugih kuhanju i naravno prema fotografiji hrane.

Ako pripremi neko novo jelo odmah se svi u njega zaljubimo i obično ga odmah i isprobamo. A kada nas počasti fotografijom nekog tradicionalnog ili poznatog jela brzo nas podsjeti zašto neke stare ljubavi nikada ne iščeznu koliko god dugo ih nismo kušali.

Majstorica je zdravih jela i korištenja zdravijih namirnica u kuhinji kao i tradicije. Tko na njezinom blogu ne pronađe inspiraciju što skuhati vjerujem da će vječno ostati gladan :).

Kao zadnju zanimljivost bih naveo njezino prezime s kojim kada se malo poigrate (kako se i ona sama poigrala) dobijete jednu od glavnih namirnica deserta s fotke, ali i ime njezinog bloga.

Kada spojite sve navedene informacije siguran sam da ste već shvatili kako se radi o svima nama predragoj Andrei Cukrov s bloga Cukar.

Andrea Cukrov s food bloga Cukar

Imao sam privilegiju upoznati Andreu odmah na početku pokretanja svog bloga.

Tada nisam znao koliko dugo piše blog, koliko staža u kuhinji ima i znanja u kuhači. A bome niti s kojom lakoćom i vještinom razrađuje setove i okida fotografije.

O njezinom stilu fotografiranja i stiliziranja hrane bi se mogao raspisati i to zato što po meni ima jednu ključnu osobinu koju rijetki posjeduju, a to je kreativna radoznalost koju prati visoki stupanj poznavanja i prepoznavanja onog što je lijepo.

Radoznalost zbog koje već 10+ godina eksperimentira s fotografskim tehnikama i tehnikama stiliziranja, a da istovremeno bez obzira na stil seta, fotografiju i vrstu jela uvijek možete jednim pogledom na fotku znati da se radi o njezinom radu.

Jednako je vješta u kombiniranju (ne)spojivih boja, balansiranju pažnje koju oduzima hrana u odnosu na set,  kao što je vješta i u manipuliranju prirodnim i umjetnim svijetlom ne bi li nama kroz objektiv prenijela svoje viđenje određenog jela.

Andrea je rijetka osoba s kojom mogu istovremeno brbljati cijeli dan o okusima nekih jela, a zatim drugi dan o tehničkom aspektu fotografije. Nešto što mene kao geeka baš jako veseli :). I uvijek uz nju naučim nešto novo, a svojih limitacija i neznanja se pored nje nikada ne sramim.

Po mojem mišljenju ona je najbolji food fotograf u Hrvatskoj.

Posvećeno jelo nije odabrano samo zbog naziva…

… jer budimo realni to bi bilo previše jednostavno :).

Jelo je odabrano ciljano, par mjeseci ranije, prije nego li sam znao kako se desert stvarno zove. O tome malo više u nastavku.

Kako me kod Cukarinčića veže nostalgija za domom i spremnošću majke da mi dozvoli ometanja u kuhinji kroz koja sam zavolio hranu i dobio želju da se naučim kuhati, tako mi je odabir tj. posveta ovog recepta Andrei imala logičnog smisla.

Upravo tako se ona ponaša i prema svima nama koji smo puno godina nakon nje pokrenuli vlastite blogove.

Tek nakon toga na red dolazi glavna namirnica šećer tj. cukar.

Kako je reproduciranje njezinog stila fotografije stvarno težak zadatak odlučio sam reproducirati njezinu odvažnost i veselje koje prenosi na nas svojim čestim promjenama frizure i boje kose. Nešto po čemu je stalno uspoređujem sa sestrom :D.

p.s. ako vam se čini da je ovo nenormalno puno teksta za neku moju objavu i to je s razlogom. Andrea voli pisati i ima lijepe tekstove pa bi bilo od mene neodgovorno da je predstavim u 3 rečenice :).

Prigorski Cukarini, Cukarinčići ili Cukrenjaki (po bakinom)

A sada malo o receptu. Iznad sam naveo da sam tek nedavno saznao kako se ovaj desert stvarno zove.

I stvarno je tako. Kod nas su se ovi šećerni kolutovi znali samo kao Kuhani i pečeni kolači, a oko Nove godine kada sam već znao da ću ovaj desert posvetiti Andrei majka je saznala njegovo pravo ime.

Zašto smo ih zvali kuhani i pečeni? Zato što se pecivo keksa prvo peče, a na kraju se pušta u vrući čaj prije nego se uvalja u šećer.

Ponovno se radi o starom receptu koji smo poput Placki (krumpirovih palačinki) prvo probali kod bake, a kasnije je taj recept preuzela majka i od tada nam ga ona priprema za blagdane.

Prije pisanja recepta išao sam provjeriti kako se rade Istarski Cukarini koji su pretpostavljam i inspirirali moju baku za ovaj naš sada već obiteljski recept.

Razlika ima dosta jer koristimo vrhnje i svinjsku mast, a ne koristimo jaja u receptu. Zato su ovo Prigorski Cukarinčići. A ako vas smeta usporedba možemo ih svi nastaviti zvati Kuhani i pečeni kolači :).

Nadam se da će vam se svidjeti recept i da ćete zapratiti (ako do sada to već niste radili) Andreu i njezin rad.

A ja ću izazvati Andreu kada stigne neka isproba i sama ovaj recept i javi kako joj se sviđa 🙂

Isprintaj recept

Cukarinčići

Priprema

15 mins

Kuhanje

15 mins

 

Ili poznatiji u mojoj obitelji kao kuhani i pečeni kolači 🙂 Ovo je prigorska i prilagođena verzija recepta.

Course: Dessert

Cuisine: croatian

Keyword: cukarini

Namirnice

• 1 kg oštrog brašna
• 400 grama svinjske masti
• 100 ml kiselog vrhnja
• 1/2 paketa suhog kvasca
• po potrebi kristalnog šećera
• po ukusu kuhanog i kipućeg čaja

Upute

1. Brašno, svinjsku mast, kiselo vrhnje i suhi kvasac umijesite u dubokoj posudi u čvrsto tijesto.

2. Tijesto razvaljajte debljinu od 1-1,5 cm i pomoću dva kalupa izvadite prvo veće kolutiće, a onda iz njih i manje kako bi dobili prepoznatljivi oblik keksa.

3. Kolutiće stavite na papir za pečenje i pecite ih na 200 stupnjeva 10-15 minuta. Čim krenu dobivati boju izvadite ih iz pećnice.

4. Pečene kolutiće nanižite na špagu ili konac i pustite ih kratko u vrući čaj. Odmah nakon valjanja ih uvaljajte u šećer i odložite sa strane. U slast!

Bilješke

• Ovo je prava obiteljska mjera za oko 4 protvana. Naravno ako ih radite za probu smanjite količinu 🙂
• Sredine kolutića možete nazad zamijesiti i od njih napraviti nove, a možete ih ispeći pa imati dodatnu slatku grickalicu.
• Ovi keksi/kolutići bez problema mogu izdržati na suhom mjestu i par tjedana. Tako da nema brige da će se brzo pokvariti, ali niti brige da će dugo izdržati na stolu 🙂